Inzulinska rezistencija
Inzulinska rezistencija postaje sve češći zdravstveni problem koji može voditi prema ozbiljnim bolestima poput dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
Što je to točno, kako nastaje i kako je prevenirati... saznajte u tekstu niže.
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem stanice tijela postaju manje osjetljive na hormon inzulin, koji je ključan za regulaciju glukoze u krvi.
Kada su stanice manje osjetljive na inzulin, tijelo mora proizvoditi više inzulina kako bi održalo normalnu razinu šećera u krvi. S vremenom, ova povećana proizvodnja inzulina može dovesti do iscrpljenja beta-stanica gušterače, što rezultira povećanom razinom šećera u krvi i, na kraju, dijabetesom tipa 2.
Nekoliko je čimbenika koji mogu pridonijeti razvoju inzulinske rezistencije:
1. Pretilost: osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, osobito one s viškom masnoće u području abdomena, imaju veći rizik od razvoja inzulinske rezistencije. Masne stanice, posebno visceralna mast, luče hormone i upalne markere koji mogu smanjiti osjetljivost stanica na inzulin.
2. Tjelesna neaktivnost: nedostatak redovite tjelesne aktivnosti smanjuje sposobnost tijela da učinkovito koristi inzulin. Redovita tjelovježba poboljšava osjetljivost na inzulin i pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine.
3. Genetika: osobe koje imaju obiteljsku povijest dijabetesa tipa 2 ili inzulinske rezistencije imaju veći rizik od razvoja ovog stanja. Genetski faktori mogu utjecati na način na koji tijelo obrađuje inzulin i glukozu.
4. Nepravilna prehrana: prehrana bogata ultraprocesuiranom hranom može pridonijeti razvoju inzulinske rezistencije.
Inzulinska rezistencija često nema očigledne simptome u ranoj fazi, što je čini posebno opasnom. Međutim, neki znakovi na koje treba obratiti pažnju uključuju:
- Povećan apetit i želja za slatkim: zbog visoke razine inzulina, tijelo brzo koristi glukozu, što može izazvati osjećaj gladi ubrzo nakon jela.
- Povećanje tjelesne mase, posebno u području abdomena: inzulinska rezistencija često vodi ka povećanju visceralne masti.
- Umor: poremećaj u regulaciji šećera u krvi može dovesti do osjećaja iscrpljenosti.
- Tamne mrlje na koži: ovo stanje, poznato kao akantoza nigricans, često se pojavljuje u naborima kože, kao što su pazuh i vrat .
Srećom, postoje učinkovite strategije koje mogu pomoći u prevenciji i kontroli inzulinske rezistencije:
1. Promjena prehrambenih navika: prehrana bogata proteinima, vlaknima, povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima može pomoći u održavanju stabilne razine šećera u krvi. Izbjegavanje ultraprocesuirane hrane je ključno za smanjenje rizika od inzulinske rezistencije.
2. Redovita tjelesna aktivnost: aerobne aktivnosti poput hodanja, trčanja ili vožnje bicikla, kao i trening snage, mogu značajno poboljšati osjetljivost na inzulin. Preporučuje se najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno.
3. Kontrola tjelesne mase: smanjenje tjelesne težine, čak i za 5-10%, može značajno poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti rizik od razvoja dijabetesa.
4. Redovite medicinske kontrole: rano otkrivanje inzulinske rezistencije kroz redovite preglede može pomoći u sprječavanju progresije u dijabetes tipa 2.
Inzulinska rezistencija je ozbiljno stanje koje može imati dugoročne posljedice po zdravlje. Iako genetski čimbenici mogu igrati ulogu, način života ima ključni utjecaj na razvoj ovog stanja.
Pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost i kontrola tjelesne težine najbolji su načini za prevenciju i kontrolu inzulinske rezistencije.